Kao što je nekad Seneka govorio „Sreća je ono što se dogodi kada priprema ugleda priliku“, tako se može opisati povratak Ragbi kluba Dinamo 1954 kući, odnosno na pomoćni teren Gradskog stadiona u Pančevu. Možda je za nekog čitaoca ova vest neinteresantna, ali za prave ljubitelje ragbija je uvek očaravajuće saznanje kada neki klub sredi infrastrukturni problem. Možemo se opet vratiti na premijernu rečenicu u tekstu, i shvatiti potrebu da treba biti spreman, iskoristiti svaku priliku, biti mudar, razmišljati racionalno i dugoročno. Dinamo je u poslednjih deset godina može se reći od gotovog napravio veresiju, čak se u jednom trenutku skoro pa i ugasio ragbi u Pančevu, da ste to nekom rekli pre 30 ili 40 godina, gledali bi vas kao ludaka, ali to je bila realnost u jednom trenutku. Dinamo je isteran sa Gradskog stadiona, lokal u centru grada je grcao u dugovima, mlađe kategorije zanemarene, prvi tim je nestao. Neko je davno izjavio da ne postoji čovek u Pančevu koji nije čuo za ragbi, tako da svakako dobri ljudi u gradu kraj Tamiša nisu to dozvolili. Danas Dinamo ima sve mlađe kategorije, ima mlad i perspektivan prvi tim. Može se reći da je sve bilo spremno za korak više, za povratak kući! Možda se uskoro vrate zlatni ragbi dani u Pančevo!
Predsednik kluba Milomir Kalabić je izneo svoje impresije povodom povratka na Gradski stadion: „ Posle devet godina smo se vratili na mesto najvećih uspeha RK Dinamo. Nadam se da će ovo biti još jedan podstrek mladim igračima da nastave sa treninzima i dobrim igrama u najjačoj konkurenciji, odnosno seniorskom takmičenju. Zahvalio bi se Direktoru JKP Mladost Predragu Stojadinovu koji je bio istrajan u tome da se RK Dinamo 1954 vrati na teren na kome smo igrali od 1960 do 2011. godine. Takođe se zahvaljujemo i Direktoru FK Dinamo Milošu Đukanoviću i njegovom zameniku Milanu Račiću koji su omogućili našem klubu da se vrati na Gradski stadion u Pančevu i da treniramo u najboljim mogućim uslovima.“
Trener prvog tima Đorđe Gavrilović izneo je svoj stav: „Za mene licno ovo je velika stvar. Nema veće sreće za jednog trenera nego kada se posle toliko godina vrati na teren na kome je ponikao, da uči decu ragbiju! Presrećni smo zbog povratka na Dinamo, mesto gde je nas klub ostvario svoje najveće uspehe. Ovo je velika stvar za nas i još veća obaveza da pokušamo da vratimo Dinamo na put stare slave.“
Kapiten tima Nikola Tatić: „Dinamo je 2010. godine otišao sa stadiona, i posle tačno deset godina se vratio. Osećaj je neopisiv, neki od nas su ovde napravili svoje prve ragbi korake. Povratkom na stadion, RK Dinamo će opet zbližiti ljubitelje ragbija sa timom, možda povratiti igrače koji su u nekom momentu prestali, i privući nove članove. Ovo je veliki momenat za nas, svi smo mnogo srećni i motivisani da idemo napred. Tradicija u Pančevu se nastavlja.” Potom se dalje nadovezao: “ Pre 15, možda 16 godina, došao sam na Dinamov stadion da odradim svoj prvi trening ne znajući da će to biti tzv. “instant click”, sport koji mi je ponudio sve što ostali nisu mogli. Posle 5, 6 godina, puno treninga, utakmica, turnira, sreće i tuge klub odlazi sa stadiona i prestaje sa radom. Klub se posle nekoliko godina vratio u funkciju, a skoro niko od igrača se nije vratio. Došla su nova lica, novi klinci. Klub je trenirao na nekom malom, pomoćnom terenu sve do ovog momenta, gde, posle deset godina, Dinamo se vraća kući. Ovo je veliki trenutak za mene, osećaj je neverovatan, čak i ti novi klinci se osećaju drugačije, domaće. Ovo je teren na kome je ragbi klub Dinamo pisao istoriju, dugu preko 60 godina. Na nama je sada, da damo sve od sebe i nastavimo tradiciju. Stari klub sa mladim kadrom je na mestu na kome pripada.