Nekada je, pre nešto više od 100 godina ragbi počeo svoju priču na ovim podnevljima, kada su čuveni Herioteri svoje dragoceno ragbi iskustvo prenosili u Srbiju. Srbi se nisu susreli sa ragbijem samo u Velikoj Britaniji, dosta naših momaka je igralo ragbi i u Francuskoj. Danas je situacija slična, iz zemalja gde je ragbi nacionalni sport poput Velike Britanije i Francuske, dolazi nam iskustvo, znanje, praksa i savremena metodologija. U tradicionalne ragbi zemlje se u prethodnom vremenskom periodu naselio ne baš zanemarljiv broj emigranata iz Srbije. Druge i treće generacije emigranata su se već uveliko upoznale sa ragbijem koji igraju u školama, klubovima, na univerzitetima. Iako su odrasli u drugim zemljama, odgajani su da vole i poštuju svoju otadžbinu, svoju Srbiju. Marko Gvozdenović je jedan od najboljih igrača iz inostranstva koji je nastupao za ragbi reprezentaciju Srbije. Počeo je da trenira ragbi u Ragbi klubu Massy, njegov trenutni klub je RC Gennevilliers. Ragbi svet u Srbiji ga je upoznao sada već daleke 2015. godine kada je debitovao u nacionalnom dresu. Veliki sportista, takmičar, koji je u svojim nastupima ostavio sada već dubok trag. Marko je bio gost na Kampu Perspektivnih Sportista Karataš, gde je imao prilike da održi nekoliko treninga mladim nadama srpskog ragbija. Iskoristili smo nekoliko trenutaka njegovog slobodnog vremena i zamoli ga da napravimo intervju.
Kada si počeo da treniraš ragbi ?
Počeo sam da treniram ragbi sa osam godina.
Kako je izgledalo tvoje prvo ragbi iskustvo ?
Moje prvo iskustvo je bilo veoma smešno, jer nisam znao pravila i suštinu ragbija jer sam počeo da treniram u sredini gde se podrazumeva poznavanje ragbija od malih nogu.
Koje pozicije si igrao u mlađim kategorijama, a koje pozicije igraš sad u seniorskom ragbiju ?
Kad sam bio mlađi, bio sam prilično snažan pa sam počeo u prvoj liniji sve do svoje 13. godine. Od svoje 14. godine imao sam pravu fizičku promenu i prešao sam sa stuba u liniju, gde sam igrao otvarača i centra jer sam imao dobru individualnu tehniku i dobro stopalo zahvaljujući mojim fudbalskim iskustvima.
Da li se secaš tvog prvog nastupa za reprezentaciju Srbije ?
Dobro se sećam!!! Bila je velika stvar za mene da mogu da predstavljam svoju zemlju porekla na terenu i da branim boje Srbije. Utakmica se igrala kod kuće protiv Austrije po jakoj kiši. Nije bila najbolja utakmica koju sam igrao sa selekcijom, ali najvažnije je da smo na kraju slavili.
Da li znaš za činjenicu da su imao 7 nastupa za reprezentaciju Srbije i da smo zabeležili svih 7 pobeda ?
O, stvarno!!! Nisam obraćao pažnju na to jer je za mene najvažnije bilo da donesem svoje iskustvo, nivo igre, ali nisam bio jedini igrač u ovih 7 pobeda. Bora, Žulijan, Janko, Kasper, Tom i svi ostali saigrači koji su nastupali na utakmicama.
Kako izgleda zivot ragbiste u francuskoj ?
Život ragbi igrača u Francuskoj je kao prilično strukturiran život sa jutarnjim i večernjim treninzima. Tu je i plan ishrane koji je veoma bitan i što je najvažnije adekvatan oporavak odnosno odmor.
Koja ti je tvoja nedeljna rutina?
Imam nedeljnu rutinu koja se formira sa 5 dana nedeljno treninga. Dan počinje sa jutarnjim treningom u teretani i kondiciji, kasnije se akcenat stavlja na individualni ragbi trening, a zatim i u grupi.
Takode se baviš i treniranjem mlađih kategorija u francuskoj, da li planiraš nakon igracke karijere da postaneš trener ?
Da, zato što volim da prenosim znanje i iskustva. Kada sam na terenu kao trener, ulažem energije i entuzijazma kao dete u zabavnom parku. Kada igrači primaju znanje i iskustvo moraju da znaju kako će da izvedu zadate vežbe, kako će da mi uzvrate povratnom informacijom o izvedbi te vežbe, ta vrednost me karakteriše najbolje kao trenera. Učim svaki dan od dece jer moraš da praviš različite tipove igrača, ali najvažnije je da znate kako da stalno preispitujete sebe da biste se razvijali kao trener. Sva moja znanja i iskustva želim da prenesem budućim generacijama mladih ragbista. Nadam se da ću započeti novu avanturu sa našom ragbi federacijom da evoluiram i donesem svoje iskustvo mladima koji su budućnost ragbija u Srbiji.
Bio si deo kampa perspektivnih sportista u karatasu, koji su tvoji utisci ?
Kada sam stigao u kamp, imao sam dobar utisak. Tokom staža, bio sam u mogućnosti da posmatram, ispravljam i prenesem znanje stečeno tokom obuke. Kada sam napusto kamp, otišao sam sa osmehom i entuzijazmom jer sam upoznao mlade ljude ispunjene talentom, željom da uče i dobijaju dobre savete.
Sta bi porucio mladim ragbistima u srbiji ?
Savet koji mogu da dam mladim srpskim igračima je da budu posvećeni, da rade naporno i da daju svoj maksimum, pre svega da budu realni i iskreni prema sebi i svom znanju.
Bio si amaterski prvak francuske u ragbiju 7, koliko je to uskustvo uticalo na tvoju dalju karijeru?
Ragbi sedmice su bile ogromna dodatna vrednost za progresiju u mojoj ragbi karijeri. Zašto? Jer u ovoj olimpijskoj disciplini, od vas se traži da trčite dugo, brzo i budite lucidni da obezbedite prodor koji može da ide i do 20 metara. Postoji ogroman tehnički i fizički zahtev jer 7 igrača na terenu od 70 x 100 ne zahteva isti napor kao kada se nađete sa 15 igrača na istom terenu. Ragbi sedmice su mi dale mnogo u evoluciji mojih veština.
Osim ragbija, koja su tvoja interesovnja, kazi nam nesto vise o sebi?
Ahaha!! Ragbi je veliki deo mog života. Volim da putujem, uživam u trenucima sa svojim psom, provodim vreme sa porodicom i partnerom. Živim svoj život potpuno bez ograničenja i dajem sebi sredstva da ostvarim svoje ciljeve.
Zahvaljujemo se Marku na izdvojenom vremenu, i želimo mo sve najbolje u daljoj karijeri!